U međunarodnoj praksi upravljanja plažama valoriziranje plažnih područja, pa onda i samo upravljanje (odn. preporuke upravljanja), orijentirano je: i) ili na plažu kao rekreacijski resurs; ii) ili na plažu kao obalno stanište. Najčešće nije uspostavljena veza između ova dva pristupa, stoga se i produbljuje međusobno nerazumijevanje te jača utisak kako su ova dva koncepta zapravo nepomirljiva.
Polazeći od činjenice da su plaže složen sustav objedinjenja kopna i mora, iznimno vrijedno prirodno stanište te značajan prostor uz koji se usko vezuju specifične socijalne i ekonomske prilike sustavi vrednovanja i/ili upravljanja plažama koji zanemaruju jednu od ovih komponenti ne mogu osigurati dugoročno održiva rješenja. Stoga se predlaže takav mehanizam upravljanja kojim će se osigurati istodobno adekvatna valorizacija prirodnih vrijednosti i rekreacijskih (socio-ekonomskih) potencijala plaža.
U skladu s gore navedenim, napravljena je analiza temeljena na šest osnovnih koraka:
- određivanje plažnog okoliša
- analiza temeljnih prirodnih vrijednosti plažnog područja
- analiza temeljnih rekreacijskih vrijednosti (potencijala) plažnog područja;
- usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala primjenom prostornog određivanja plaže u tri osnovne „zone“;
- analiza osnovnih prijetnji širem plažnom području;
- određivanje prihvatnog kapaciteta plaže;
ODREĐIVANJE PLAŽNOG OKOLIŠA
S obzirom na okruženje plaže i vrste sadržaja koje nudi plaže se može svrstati u pet ciljnih kategorija: udaljena; ruralna; mjesna, urbana ili resort (plaža u sklopu turističkog kompleksa). Temeljem tehnika BARE, ovih pet temeljnih tipova plaža opisane su na slijedeći način:
Udaljene plaže su općenito određena lošom dostupnošću (uglavnom morskim putem ili pješice - najmanje 300m hoda). Mogu biti u blizini ili na rubu ruralnih ili, ponekad, seoskih (mjesnih) područja, ali nikako urbanih. Do njih nema javnog prijevoza. U mediteranskom kontekstu, u takvim je područjima za vrijeme ljetne sezone moguće naći ugostiteljske objekte i ograničen broj vikendica (0-5) u kojima ponekad ljudi i trajno stanuju, ali ne u velikom broju,
Udaljena plaža na obali Andaluzije u Španjolskoj
Ruralne plaže su smještene izvan urbanih/mjesnih sredina. Do njih se ne može doći javnim prijevozom, ali postoje pristupni putovi te se može doći osobnim prijevozom. Ove plaže praktički nemaju uslužnih djelatnosti. Ipak, u mediteranskom kontekstu, poneki kopneni rekreacijski sadržaji (kao što su golf tereni) ili sezonski plažni sadržaji (npr. pedaline, "banane" ili skijanje na moru) mogu se naći i na ruralnim plažama. Na ruralnim plažama u principu zaleđe nije previše izgrađeno, ali može se naći poneka stambena jedinica (u pravilu 0–10 ali može biti i više zavisno od veličine obalnog poteza), a ti objekti se koriste ili povremeno (ljeti) ili trajno (cijelu godinu) ali nema trajnih društvenih sadržaja (religijski centar, osnovna škola, trgovine, kafići, ...). Korisnici ih cijene zbog mira i prirodnih kvaliteta.
Ruralna plaža Ghajn Tuffieha, Malta
Mjesne plaže su smještene izvan veće urbane sredine te povezane s manjom, ali stalnom populacijom koja ima pristup organiziranim uslužnim djelatnostima koje su, međutim, manjeg obujma - kao što su osnovna škola (jedna ili više), religijski centar (jedan ili više) i trgovine. Mjesne plaže također se mogu naći u sklopu "turističkog/apartmanskog naselja" ili kampa, koja se uglavnom koriste u ljetnim mjesecima, kao i naseljena područja između urbanih i ruralnih sredina. Moglo bi se reći da je od pet predviđenih tipova plažnih područja ovaj najteže definirati. Do mjesnih plaža može se doći javnim ili osobnim prijevozom.
Mjesna plaža Klek, Hrvatska
Gradske (urbane) plaže smještene su u urbanom području koje opslužuje brojnu populaciju dobro organiziranim uslužnim djelatnostima kao što su osnovne škole, religijski centri, banke, pošte, internet-kafići i dobro označene centralne poslovne četvrti. U blizini gradskih plaža mogu se naći komercijale aktivnosti kao što su ribarske lučice i marine. U pravilu, ulaz na gradske plaže je slobodan.
Gradska plaža Mahdia, Tunis
Resort plaža (plaža koje čine tehničko-tehnološku cjelinu nekog smještajnog objekta) ima tri izrazite značajke:
- plaža je u blizini smještajnih objekata, i većinu njenih korisnika čine gosti tih objekata;
- Upravljanje plažom je odgovornost gore spomenutog turističkog naselja. To uključuje čišćenje plaže, osiguranje širokog spektra rekreacijske ponude i usluga – ležaljke, pedaline, jet-ski, „para-sailing“, daskanje, razne aktivnosti koje uključuju vuču gliserom (kolut, „banana“, skijanje na vodi), jedrenje i ronjenje – te kafiće/restorane za korisnike plaže. Dobar primjer za ovu vrstu plaža je organizacija Club Med, smještajni kompleks u privatnom vlasništvu koji se sastoji od hotela/bungalova i obilja ugostiteljskih, rekreacijskih i zabavnih sadržaja. U nekim slučajevima, kao što su "all-inclusive" aranžmani, većina tih usluga je besplatna za goste;
- Velika većina korisnika plaže turističkog naselja istu koristi u rekreacijske svrhe, a ne samo za odmor (kupanje/sunčanje);
Također, može se naplaćivati ulaz na plažu (koji može biti uređen na način da se naplaćuje dnevno korištenje usluga plaže).
Španjolska ima značajan Lei de Costa, zakon koji štiti slobodan pristup obali vrlo učinkovito na način da ne dopušta privatne plaže ili plaže kojima upravljaju privatnici, na što se inače često nailazi u drugim mediteranskim zemljama. Stoga u Španjolskoj ne postoje resort plaže
Plaža turističkog naselja na Barbadosu, Karibi
ANALIZA TEMELJNIH PRIRODNIH VRIJEDNOSTI PLAŽNOG PODRUČJA
Od ekoloških vrijednosti plaža, analizirane su krajobrazne vrijednosti, kopnena i morska biota.
Kopnena biota se procjenjuje na uskom plažnom području (pješčani/šljunčani dio) te na neposrednom, hridinastom dijelu obale koji se prirodno nastavlja na plažu te koji se (najčešće) također koristi za kupanje (zona utjecaja morske vode i zaslanjivanja).
Pokazatelji vrednovanja kopnene biote uključuju pokrovnost i biološku raznolikost. Slijedom navedenog procjena pokrovnosti i bioraznolikosti odnosi se isključivo na Natura ciljne (plažne) stanišne tipove2.
Ukupna pokrovnost (za prije navedena staništa) se vrednuje na skali od 1-53.
Biološka raznolikost se procjenjuje prvenstveno kroz prisutnost ukupnog broja Natura ciljnih stanišnih tipova te karakterističnih vrsta (koje mogu biti endemske, ugrožene itd) za ciljna staništa. Vrijednosti za ukupnu biološku raznolikost isključivog plažnog područja (bez vegetacije u zaleđu) procjenjuje se na skali od 1 do 5, temeljem stručnog mišljenja biologa.
| VRIJEDNOSTI | ZNAČAJKA | POKAZATELJI |
| Kopnena biota | Biomasa | Pokrovnost |
| Biološka raznolikost | Broj stanišnih tipova |
Eumediteranska vegetacija u zaleđu4 (u zoni izvan utjecaja morske vode) ocjenjuje se kao dio procjene krajobrazne vrijednosti, kroz pokazatelj prirodnosti. Ostali pokazatelji krajobrazne vrijednosti uključuju raznolikost, doživljajnu vrijednost i jedinstvenost. Pod pokazateljem raznolikosti ocjenjivala se raznolikost krajobraznih oblika, a pod pokazateljem jedinstvenosti rijetkost (iznimnost) krajobraznog okoliša. Doživljajna vrijednost ocjenjivala se kroz identifikaciju 26 krajobraznih elemenata primjenom tzv. fuzzy logic metode. Takav pristup osigurava da se prividno subjektiva ocjena doživljajne vrijednosti maksimalno objektivizira. Svaki od 4 krajobrazna elementa ocjenjen je na skali od 1-5.
| PRIRODNE VRIJEDNOSTI | POKAZATELJI |
| Krajobraz | Prirodnost |
| Raznolikost | |
| Harmoničnost/doživljajna vrijednost | |
| Jedinstvenost |
Zbog nedostataka podataka o morskoj bioti ona se nije mogla vrednovati kao i kopnena, uzimajući u obzir ukupnu pokrovnost (prvenstveno uzimajući u obzir pokrovnost livada morskih cvjetnica) i biološku raznolikost (ukupnost Natura ciljnih stanišnih tipova te karakterističnih vrsta). Stoga je napravljena analiza s dostupnim podacima podmorja zone utjecaja5 svih ciljnih plaža. Nakon razmatranja mogućih opcija predloženo je da se u obzir uzme samo broj prisutnih morskih staništa u zoni utjecaja obuhvaćenih Ekološkom mrežom i Direktivom o staništima (Habitats Directive, Natura 2000). Zone utjecaja su temeljem ukupnog broja zabilježenih staništa Ekološke mreže klasificirane u klase od 1 do 5, gdje klasi 1 pripadaju zone s najmanjim brojem staništa, a klasi 5 s najvećim brojem staništa.
| PRIRODNE VRIJEDNOSTI | POKAZATELJI |
| Morska biota | Broj staništa ekološke mreže |
ANALIZA TEMELJNIH REKREACIJSKIH POTENCIJALA PLAŽNOG PODRUČJA
Ključne kategorije temeljem kojih se obrađuju rekreativni elementi uključuju sigurnosne, sanitarne, ugostiteljske, rekreativne i druge sadržaje, kakvoću mora i čistoću.
Sanitarni, ugostiteljski, rekreacijski i drugi sadržaji analiziraju se određivanjem prisutnosti (odsutnosti), broja i vrste toaleta, tuševa, suncobrana, ležaljki, kabina za presvlačenje, kanti za otpatke, restorana, kafića, sportskih sadržaja, parkirališta i slično.
Čistoća plaže se analizira prema EA/NALG protokolu (2000.) uzimajući u obzir sedam temeljnih kategorija otpada.
Kakvoća mora analizira se na temelju rezultata nacionalne kontrole kakvoće mora za kupanje (rezultati ispitivanja 2009.godine link). Međutim, takvim načinom može se ocijeniti samo jedan dio plaža; za ostale (uglavnom ruralne i udaljene plaže) koristi se tzv. vizualno ocjenjivanje.
Okruženje se procjenjuje temeljem nekih podataka o gustoći stanovnika u blizini plaže, kulturnih/arheoloških lokaliteta, opsega izgrađenosti i poljoprivrednog korištenja, prilaz plaži ali i mogućnosti zaposlenja na samoj plaži (ili na poslovima vezanim za plažu); osim toga uzima se u obzir intenzitet korištenja same plaže te nasipavanje plaže.
Svaki od ovih elemenata „ocjenjuje“ se na skali od 1-5.
Čistoća plaže i kakvoća mora ocjenjuje se kao rekreativni potencijali, a ne kao prirodne vrijednosti jer pokazatelji temeljem kojih se vrednuju (primjerice prozirnost mora i/ili mikrobakterijsko onečišćenje) su elementi razvijeni isključivo u svrhu zadovoljenja ljudskih vizualnih i/ili sigurnosnih aspekata. Osim toga, može se pretpostaviti da što je plaža (uključujući more) čistija, time je i privlačnija za korištenje.
| REKREACIJSKI POTENCIJAL | ZNAČAJKA | POKAZATELJI |
| Sadržaji | Potencijal za korištenje | Javni rekreacijski sadržaji |
| Hoteli, restorani | ||
| Pomoćni sadržaji | ||
| Parking | ||
| Okruženje/Korištenje | Potencijal za korištenje | Povijesni, umjetnički, arheološki lokaliteti |
| Upotreba prostora (poljoprivreda) | ||
| Opseg izgrađenosti | ||
| Gustoća stanovništva | ||
| Intenzitet korištenja | ||
| Udio umjetnog dijela (ukjučujući nasipanje) | ||
| Prilaz | ||
| Mogućnost zapošljavanja | ||
| Javno zdravlje | Obalno more | Odsutstvo mikrobiološkog onečišćenja |
| Prozirnost | ||
| Odsutstvo plutajućeg otpada | ||
| Čistoća | Smeće na plaži |
USPOREDBA PRIRODNIH VRIJEDNOSTI I REKREACIJSKIH POTENCIJALA
Svi prikupljeni i obrađeni podaci, sumirani u dvije temeljene grupe (prirodne vrijednosti i rekreacijski potencijali plaže) koje se prikazuju na grafu Funkcionalne analize. Takvim prikazom omogućava se prostorno određivanje plaže u tri osnovne grupe: i) plaže s izraženim prirodnim vrijednostima; ii) plaže s izraženim rekreacijskim potencijalima; iii) plaže prijelaznih oblika većeg i manjeg konflikta između prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala (plaže prevladavajućih prirodnih vrijednosti; plaže približno jednakih prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala; i plaže prevladavajućih rekreacijskih potencijala). Ovisno o položaju plaže na dijagramu funkcionalne analize, te uzimajući u obzir osnovne tipove plaže (resort, urbana, mjesna, ruralna i udaljena), pritiske plaže i prihvatni kapacitet, definiraju se osnovne smjernice za ključne kategorije plaža.
Dijagram funkcionalne analize
ANALIZA OSNOVNIH PRIJETNJI ŠIREM PLAŽNOM PODRUČJU
Temeljem prostornih planova općina, gradova i županija, identificiraju se ključni pritisci na šire plažno područje. Osnovne grupe pritisaka uključuju blizinu naselja i zona izdvojene namjene, blizina i tip prometnice, podmorski ispusti (uključujući duljinu, dubinu mora na ispustu te vrstu uređaja za pročišćavanje), blizina nautičkog centra te prisutnost i intenzitet sidrenja.
Kriteriji za procjenu prijetnji plažnom području
| 1. NASELJA | Jako izražene prijetnje (1,00) | Izražene prijetnje (0,5) | Neznatne prijetnje (0,25) | Nema prijetnji (0) |
| Udaljenost od naselja | Neposredni kontakt | Do 500 m | 0d 500 – 2000 m | Dalje od 2000 m |
| Veličina naselja | Više od 5000 st | Od 2500 – 5000 | Od 500- 2500 | Nema stanovnika u blizini |
| 2. TURISTIČKE ZONE | ||||
| Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone | Neposredni kontakt | Do 500 m | Od 500-2000 m | Dalje od 2000 m |
| Kapacitet turističke zone
površina br. korisnika | Preko 5,0 ha Preko 500 | Od 2,5 – 5,0 ha Od 300 – 500 | Do 2,5 ha 0d 50-300 |
Nema zone Nema korisnika |
| 3. CESTE | ||||
| Kategorija | AC | DC i ŽC | LC i nerazvrstana | Nema ceste |
| Udaljenost | Neposredni kontakt | Do 100 m | 0d 100-500 m | Preko 500 m |
| 4. PODMORSKI ISPUSTI (ukoliko je bitno) | Onečišćenje otpadnim vodama postoji, nema ispusta, nije planiran | Onečišćenje postoji, planiran ispust na udaljenosti manjoj od 500 m | Onečišćenje postoji, planiran ispust na udaljenosti većoj od 500 m | Nema onečišćenja, nije planiran ispust |
| 5. SIDRENJE | Sidrenje i muring – postojeće | Sidrenje – postojeće i/ili planirano (sa ili bez planiranog muringa) | Samo muring (postojeće ili planirano) | Nema sidrenja ni muringa (postojeće i planirano) |
| 6. BLIZINA LUKA (LN, Luka otvorenih za javni promet) | U kontaktu s plažom (isti dio akvatorija) | Planirano u kontaktu (u akvatoriju) | Planirano/postoji u blizini (susjednoj uvali) | Nema luke |
ODREĐIVANJE PRIHVATNOG KAPACITETA PLAŽA
Za procjenu prihvatnog kapaciteta plaža u Hrvatskoj predložen je novi model koji se temelji na UNEP/PAP procjeni prihvatnog kapaciteta u okviru integralnog upravljanja obalnim područjem te na metodologiji Cifuentesa.
Ovim modelom najprije se određuje fizički (prostorni) prihvatni kapacitet. Drugi korak uključuje određivanje stvarnog prihvatnog kapaciteta modificiranog korektivnim faktorima, koji uključuju ekološke i socio-ekonomske faktore, s obzirom na specifičnu situaciju plaže i na raspoloživost podataka. Važno je uzeti u obzir i kapacitet upravljanja plažom kako bi se odredio efektivni odnosno dopustivi nosivi kapacitet.
Predloženi dopustivi prihvatni kapaciteti određuje se kao broj između najniže i najviše prihvatljive razine broja ljudi na nekoj plaži. One su u relativno velikim rasponima jer optimalni kapacitet ovisi o standardu koji se želi ili može ponuditi kupaču: plaže s „višim“ standardom imat će i veći raspoloživi prostor po osobi nego plaže s „nižim“ standardom. Na institucijama zaduženim za planiranje i upravljanje plažama je da definiraju (da se opredjele) za razinu standarda koji će ponuditi kupačima.